Imunitet bez lekova: upravljanje stresom

Sve bolesti su od nervoze, a samo jedna iz ljubavi!!! Ali ozbiljno, hronični stres razara nam imunitet iznutra.

U stvari, stres je dar prirode. To je kratko stanje maksimalne koncentracije vitalnosti, pomažući životinji ili osobi da prežive u kritičnim situacijama. Hormoni stresa (adrenalin, kortizol itd.) obnavljaju rad svih organa i sistema u sekundi, što rezultira maksimalnom efikasnošću procesa preživljavanja.

Najupečatljiviji primer akutnog stresa u prirodi je situacija „trčanje i trčanje“. Gladna lavica pokušava da uhvati zebru znajući da joj je ovo možda poslednja šansa za preživljavanje i davanje potomstva, a zebra pokušava da pobegne vođena istim razmatranjima.

U tren oka u tela obeju životinja pod uticajem hormona stresa se dešavaju sledeće promene: koncentracija pažnje i preciznost pokreta se naglo povećavaju; prag boli raste; povećava se efikasnost pluća, srca i krvnih sudova; dovod krvi u mozak i mišiće naglo raste; proizvodnja energije se povećava do maksimuma, uključujući rezervne izvore poput depoa masti; ogroman broj imunih ćelija istovremeno odlazi u krvotok, a odatle u organe.

Međutim, takav fantastičan rezultat postiže se usporavanjem rada ili čak odvajanjem svih sekundarnih organa, poput digestivnog sistema, genitalija i bubrega, iz sistema za održavanje života. Dakle, stanje stresa u prirodi ne može dugo da traje, za razliku od današnjeg čoveka kod kojeg stres može steći hronični tok.

Šta je hronični stres?

Generalno gledano, ono što obično nazivamo stresom uopšte ne liči na ono što se pod klasičnim fiziologijom stres podrazumeva. Osoba pod stresom ne beži nikuda, ne mora preživeti, ne treba mu savršen rad mišića ili snajperska koncentracija pažnje. Pa čak ni pouzdana imuna odbrana u našem sterilnom svetu više nije toliko potrebna.

Međutim, svi to savršeno razumemo, ali naš mozak ne. Svesni deo toga – tanki sloj sive materije – premali je da bi mogao izdržati drevne, primitivne delove našeg mozga – starog sveta. I reagovaće, ne na prelepe slike ugodnog i sigurnog stana, pouzdani automobil ili holografske monograme vaše polise osiguranja, već isključivo na unutrašnju opasnost i alarme.

Pretpostavimo da se neko suoči sa teškim i važnim ispitima, neko se boji gubitka posla, neko se brine oko plaćanja hipoteke, a neko se brine zbog kursa i cene nafte. Svi ovi ljudi u celini su u apsolutno udobnim i bezbednim uslovima u poređenju s divljinom, i ne treba im maksimalno aktiviranje vitalnih resursa, ali … Osećaj anksioznosti zaglavljen u našem drevnom mozgu tumači ih upravo kao pretnju po život.

Zašto se ovo dešava? Pa, jednostavno zato što je za životinje i naše stare pretke od pre više miliona godina, jedini uzrok zabrinutosti bila pretnja životu. I zato, bez obzira na to šta je danas kod naših ljudi prouzrokovalo anksioznost, mozak na to reaguje stvarnim stresom, puštanjem najstvarnijih hormona stresa u krv. Samo u manjim količinama …

Akutni stres vs hronični stres

Koja je razlika između akutnog stresa kod zebre i hroničnog stresa kod odgovornog učenika? Zebra oslobađa hormone stresa i maksimalno aktiviranje svih odbrambenih mehanizama traje vrlo kratko. Ona ili beži od lavice ili umire. U prvom slučaju je potrebno samo da životinja shvati da je opasnost prošla, i hormonska pozadina se brzo obnavlja i telo se vraća u zdravo stanje.

Generalno, bez obzira na stres u prirodi, to traje veoma kratko. Životinja se ili spašava ili umire – nema treće. Kod ljudi, zbog vrlo razvijenog centralnog nervnog sistema, anksioznost i osećaj opasnosti mogu da opstanu mesecima, pa čak i godinama. A ovaj stalni nadražaj stimuliše non-stop sintezu hormona stresa.

Šta će se dogoditi ako ne zakrpite rupu?

Sećate se šta rade hormoni stresa? Oni povećavaju otkucaje srca i volumen destilovane krvi, povećavaju krvni pritisak, dramatično povećavaju potrošnju energije, dramatično povećavaju aktivnost mozga i tako dalje. Da biste rešili neki kratak, iako veoma važan zadatak preživljavanja, ovo je apsolutno dobro. Sada zamislite da sa hroničnim stresom, sve to traje zauvek, a umesto dobrih reakcija, hormoni stresa počinju da se menjaju.

Možete ih bezbroj nabrojati, ali evo samo nekoliko veza i posledica. Hronično preopterećenje srca i krvnih sudova dovodi do razvoja čitave gomile kardioloških bolesti. Hronični skokovi u metabolizmu energije dovode do stalnog „iskorištavanja“ stresa i gojaznosti. Hronična iritacija mozga i patološko povećanje aktivnosti njegovih ćelija dovode do dubokog poremećaja spavanja, što na kraju zatvara začarani krug.

Stres i imunitet

Ista nevolja se dešava i sa hroničnim stresom i našim imunitetom. Hormoni stresa dovode do veoma brzog i dubokog prestrukturiranja imunološkog sistema kako bi se što više prilagodio zadatku preživljavanja. Kao rezultat toga, aktivnost urođenog (nespecifičnog) imuniteta naglo raste, a rad stečenog (specifičnog) gotovo u potpunosti se potiskuje.

Pojednostavljeno, možemo reći da je urođeni imunitet skup imunih ćelija koji pružaju najbržu moguću zaštitu protiv bakterija, virusa i drugih stranih predmeta. One deluju veoma brzo, ali istovremeno vrlo bezobrazno, uništavajući neselektivno sve sumnjive ćelije, uključujući i sopstveve. Moto nespecifičnih imunih ćelija glasi: „Mi se suočavamo sa smrtnom opasnošću, jako smo pogođeni, i tako ćemo to shvatiti.“

Nespecifični imunitet su ćelije koje deluju hirurško precizno. Da bi to postigle, one dobijaju informacije od ćelija urođenog imuniteta o neprijateljima koji napadaju telo i posle nekog vremena na osnovu tih informacija stvaraju alate za ubijanje „tačaka“ (na primer, antitela) i momentalno i bez ostataka uništavaju neprijatelja, a da ne nanesu nikakvu štetu okolnim zdravim ćelijama.

Zašto se telo pod stresom oslanja gotovo isključivo na urođeni imunitet i usporava li rad stečenog? Prvo, telu je potrebna trenutna reakcija, pošto je opasnost od zarazne pretnje (setite se lavice koja lovi zebru, rana, povreda, prljavštine, itd.) izuzetno velika i treba je eliminisati što je moguće brže i po svaku cenu. A to mogu učiniti samo ćelije urođenog imuniteta.

Drugo, ćelije specifičnog imuniteta ne mogu mnogo pomoći, jer im je potrebno previše vremena (i do nekoliko nedelja) da bi se stvorilo „tačkasto“ oružje. Štaviše, za ovaj mukotrpan rad imunološkim ćelijama je potrebno puno energije, što nije dovoljno kod akutnog stresa. Stoga organizam u stanju stresa nemilosrdno suzbija rad ove veoma važne veze u imunološkom sistemu.

Uzgred, da li je neko morao da koristi lekove na bazi kortikosteroidnih hormona (deksametazon, prednizon, itd.) u tabletama za unutrašnje poremećaje ili u obliku masti za probleme kože? Dakle, ovi hormoni nisu ništa drugo do hormoni stresa, a prepisani su vam kako bi suzbili prekomernu aktivnost specifičnog imuniteta, što u nekim slučajevima može oštetiti vaše ćelije. Evo očiglednog primera moćnog imunosupresivnog delovanja hormona stresa.

Kako začepiti rupu?

Dakle, borba protiv stresa u završnici ima samo jedan cilj – zaustaviti nepotrebnu sintezu hormona stresa. Postoje dva načina za to:

  1. ukloniti hronični nadražaj;
  2. blokirati delovanje hormona stresa.

Ukloniti iritant je sa jedne strane najjednostavnije, a sa druge najteže rešenje, jer uključuje kontrolu vaših emocija. Ovo je tema za zasebnu diskusiju i pokušaću da se vratim na nju u svojim sledećim postovima, ali za sada ću dati samo jedan savet. Da biste smanjili verovatnoću da formirate snažan fokus psihološkog stresa, treba da razvijete što više različitih interesa i zadataka. Glavna stvar je da interesi i zadaci nisu za šou, već da su za vas zaista važni.

Porodica, pravi prijatelji, zanimljiv uzbudljiv posao, zanimljive aktivnosti van posla (predavanja, dobrotvorne akcije, volontiranje), kreativnost, putovanja – lista se nastavlja i nastavlja. Štaviše, danas zahvaljujući internetu i mrežnim tehnologijama, sve ovo postaje više nego stvarno za bilo koju osobu iz bilo kojeg grada ili zemlje. Što je više džepova pozitivnog uzbuđenja u vašem mozgu, manja je verovatnoća da će neki negativni događaji prerasti do nivoa hroničnog stresa.

Da bih objasnio zašto je to potrebno, daću vam primer kako su reakcije na stimulus kod odrasle osobe i malog deteta različito uređene. Kod većine odraslih tokom godina, svi njihovi ključni interesi počinju se svoditi na sve uži krug. U osnovi, to je posao, porodica i zdravlje – gde ljudi imaju maksimalnu ličnu odgovornost. Shodno tome, ako samo jedno od ovih područja postane podražaj stresa, ova se dominantnost više ne može otkloniti aktiviranjem nekog drugog podražaja, jer gotovo da i nema drugih interesa odgovarajućeg značaja.

Kod malog deteta važi suprotno. Mozak mu se tek razvija, vrlo je plastičan i podložan je podražajima, kojih oko deteta ima milion. I skoro svaka nova stvar izaziva mu istinsko interesovanje i vrlo snažnu iritaciju. Zbog toga se mala deca tako brzo navikavaju i ne znaju šta je stres. Čini se da se omiljena igračka slomila – univerzalna tuga! – ali ne, dete je u roku od pola sata imalo novi predmet za interesovanje, a novi pozitivni poticaj potpuno je ugušio prethodni negativni.

Nema očigledno negativnih podražaja!

A evo još jedne izuzetno korisne i efikasne navike. Često se naš hronični stres pogoršava i dostiže patološke razmere samo zato što ne znamo kako da uklonimo negativne i, što je najvažnije, potpuno nepotrebne podražaje. Uzmimo za primer današnju histeriju – epidemiju koronavirusa.

Jasno je da se svako od nas nekako brine u ovoj situaciji, ali … da li se svi ovi zastrašujući snimci i fotografije iz različitih zemalja vas tiču? Da li jedne ili druge važne odluke zavise od vas? Ne. Ali to dramatično podiže stepen vašeg ličnog stresa. Pa zašto su vam potrebni televizor, novine i društvene mreže? Pokušajte ih napustiti zauvek, i vaša će se emocionalna pozadina dramatično poboljšati, a rizik od hroničnog stresa biće znatno smanjen.

Savršeno razumem da sve što je prethodno rečeno nije tako lako sprovesti u život. Međutim, u našem arsenalu (ako se još uvek sećate) ostala je druga opcija – blokada hormona stresa. A to nam može u velikoj meri pomoći u rešavanju prvog problema. Ali o tome više u sledećem postu.

Autor: Jurij Jurjevič Gičev (Юрий Гичев)

Preuzeto i prevedeno sa: https://zen.yandex.ru/media/doctor_gichev/immunitet-bez-lekarstv-kontrol-nad-stressom-5e9438256102d25caa23f973