Da li je gojaznost zlo? Pa, kako se uzme!
Da je prekomerna težina zlo za kakvo se predstavlja, ne bismo više bili na ovoj planeti. Sa gojaznošću koja je toliko rasprostranjena u većini zemalja sveta i njenim teškim zdravstvenim posledicama, odavno bismo izumrli kao vrsta.
Ali ne! Uprkos činjenici da u mnogim zemljama svaka treća osoba već ima kritičnu težinu, očekivani životni vek raste kao da se ništa nije dogodilo.
Medvedi protiv lavova, ili MZG protiv MNG
Paradoksalno, neki ljudi se lako prilagođavaju višku kilograma bez fatalnih komplikacija. Naučnici su ovu vrstu gojaznosti nazvali metabolički zdrava gojaznost (MZG) – za razliku od metabolički nezdrave gojaznosti (MNG), koju karakteriše razvoj kompleksa teških i ireverzibilnih poremećaja.
Štaviše, ako ispitamo fiziološku sliku gojaznosti u obe grupe, naići ćemo na toliko različite promene da čovek ne može a da ne sumnja: da li ovi pojedinci zaista pripadaju istoj biološkoj vrsti?
Pa, otprilike isto kao i medved u poređenju sa lavom. Mrki medved koji hibernira, lako akumulira desetine kilograma masti i postepeno koristi ove rezerve tokom zime bez ikakve štete po organizam. Ali lavovi (i sve mačke uopšte) nisu baš prijateljski nastrojeni prema mastima.
Činjenica je da su mačke strogi predatori i da koriste skoro isključivo proteine da bi zadovoljili potrebe organizma za glukozom. Ali skoro da nisu u stanju da koriste masti kao izvor energije.
Čak i uz kratkotrajno gladovanje, slobodne masne kiseline koje se oslobađaju iz masnog tkiva grabljivice ne mogu u potpunosti da se iskoriste za generisanje energije i umesto toga se akumuliraju u ćelijama jetre, brzo izazivajući patološku gojaznost (lipidoza) jetre i druge ozbiljne poremećaje, od kojih je glavni insulinska rezistencija.
Srećni debeli ljudi protiv nesrećnih gojaznih ljudi
Čudno, u tom smislu ljudi se takođe mogu uslovno podeliti na medvede i mačke. Neki su manje-više u prijateljskim odnosima sa mastima, dok drugi u velikoj meri pate.
Počnimo sa činjenicom da se kod ljudi sa MZG višak masnoće akumulira uglavnom ispod kože i u velikim mišićima (tzv. gluteofemoralna gojaznost, ili gojaznost ženskog uzorka) – to jest, otprilike isto kao kod mrkog medveda. A sa metaboličke tačke gledišta, ovo je prilično povoljna varijanta gojaznosti.
Kod osoba sa MNG mast se akumulira prvenstveno u unutrašnjim organima i posebno u trbušnoj duplji (ovaj tip gojaznosti se naziva i visceralna ili trbušna). Otprilike ovako se razvija pomenuta bolest masne jetre kod mačaka. A to je sasvim drugačija i potencijalno fatalna metabolička priča.
Inflamatorni genotip naspram dobrih masti
Druga razlika između ljudi sa MNG-om i zdravih gojaznih ljudi je u tome što prvi imaju prekomernu aktivnost inflamatornih gena u svojim masnim ćelijama. Čini se da se takvi ljudi stalno bore sa viškom masti. Na kraju krajeva, upravo su procesi hronične upale u masnom tkivu jedan od faktora nastanka metaboličkog sindroma i patološke gojaznosti.
Ljudi sa MZG su, naprotiv, dobro prilagođeni za skladištenje masti (njihovi geni lipogeneze su veoma aktivni), a njihov organizam ne smatra ovaj višak stranim. Baš kao medvedi u jazbini.
Mišići koji su hiroviti nasuprot mišićima koji su svejedi
Treća važna razlika je u tome što kod ljudi sa MZG mišići ostaju visoko metabolički aktivni. Oni imaju mnogo aktivnije mitohondrije u poređenju sa pojedincima sa MNG-om. Mišići zdravih debelih ljudi mnogo aktivnije koriste aminokiseline i, što je najvažnije, masne kiseline.
Kod osoba sa MNG-om, zbog izuzetno niske metaboličke aktivnosti, mišići su preopterećeni masnim kiselinama i srodnim metaboličkim proizvodima, kao što su ceramidi, koji su u velikoj meri odgovorni za razvoj insulinske rezistencije.
Fatalna senka insulinske rezistencije
Niska metabolička aktivnost mišića kod osoba sa MNG-om i njihova nesposobnost da brzo prerade masne kiseline dovode do najgore stvari – globalne insulinske rezistencije organizma.
To je evidentno u činjenici da ljudi sa MNG-om imaju mnogo veći nivo glukoze, insulina i triglicerida u krvi u odnosu na one srećnike sa MZG. A ovo nije ništa drugo do klasična slika metaboličkog sindroma. Dodajte tome i višak sinteze holesterola na pozadini insulinske rezistencije, i dobićete katastrofalnu sliku koju slikaju lekari i mediji.
Istovremeno, srećnici sa MZG imaju mnogo niže nivoe holesterola, triglicerida, glukoze i insulina, a rizik od metaboličkog sindroma je znatno manji.
Adiponektin – naš, ne vaš
Konačno, ljudi sa MZG nemaju gotovo nikakav nedostatak adiponektina, dok oni sa slabom gojaznošću imaju ozbiljan nedostatak. Ali adiponektin je najvažniji hormon koji sprečava da organizam padne u nekontrolisanu insulinsku rezistenciju (pogledajte članak Adiponektin je danas najvažniji hormon za nas u originalu na ruskom https://dzen.ru/a/ZGdZb20pCmGupSk4 ili prevedeno https://sasvimprirodno.net/adiponektin-je-danas-najvazniji-hormon-za-nas/).
Adiponektin sintetiše samo masno tkivo, i evolutivno je to vrlo jasno. Sa jedne strane, masno tkivo je najvažniji izvor energije, ali sa druge strane, višak masti preti razvojem fatalne insulinske rezistencije. A adiponektin deluje kao sigurnosni uređaj, omogućavajući organizmu da toleriše masno tkivo i iz njega izvuče sve korisne stvari bez rizika od teških metaboličkih poremećaja.
Umereno pesimističan zaključak
Jasno je da su, kao i kod medveda i mačaka, tako velike razlike u metaboličkoj slici i prognozi gojaznosti nekako povezane sa genetikom i karakteristikama ishrane i načina života naših dalekih predaka.
Međutim, svrha mog članka nije da nikome pružim popustljivost, već upravo suprotno – da objasnim glupost argumenata da je višak kilograma nategnut problem (pogledajte koliko ljudi doživi sto godina sa tim!).
Neko – da, ali u isto vreme neko drugi je u najopasnijoj zoni rizika i rizikuje da propusti šanse da ispravi situaciju. Pa, i onda, niko nije otkazao rizik od skleroze arterija, koji je podjednako visok i kod MNG i kod MZG.
Ovaj post je zasnovan na veoma zanimljivom, ali složenom članku objavljenom pre manje od godinu dana. Ako nekoga zanima dublje tumačenje, evo linka: Cardiometabolic characteristics of people with metabolically healthy and unhealthy obesity, M. Petersen et al, Cell Metabolism 36 (April 2, 2024), 745-761.
Autor: Jurij Jurjevič Gičev (Юрий Гичев)
Preuzeto i prevedeno sa: https://dzen.ru/a/Z4DnOju_Vw2wwTAJ
O sasvim prirodnim proizvodima koji organizam oslobađaju viška kilograma, preveniraju dijabetes i holesterol, možete detaljnije pročitati na sledećim stranicama:
- ROOT Sculpt
- ROOT Clean Slate
- Turbo čaj
- SSNS Chromlipaza
- Lymphosan Pure Life
- Prirodni inulinski koncentrat
Za dodatne informacije možete nas kontaktirati na: