Ova so može izazvati Alchajmerovu bolest

 

Nivoi ove soli su upoređeni sa kontrolnim grupama bez dijagnoze neuroloških bolesti. Otkrivene su upadljive razlike između ove dve grupe, otkrivajući da su oni sa Alchajmerovom bolešću imali univerzalno visoke nivoe – ali ova supstanca nikada nije testirana na bezbednost.

 

UKRATKO

  • Istraživanja su otkrila snažnu vezu između izloženosti aluminijumu i Alchajmerove bolesti. Pacijenti sa genetskom mutacijom koja ih predisponira na rani početak Alchajmerove i agresivnije bolesti imaju univerzalno visok sadržaj aluminijuma u ​​mozgu
  • Prema britanskom istraživaču, bez aluminijuma u ​​mozgu, Alchajmerova bolest se ne razvija
  • Kada je aluminijum prvi put odobren za upotrebu u vakcinama, odobren je na osnovu njegove efikasnosti. Nikada nije testiran na sigurnost. Jednostavno se pretpostavljalo da je bezbedno
  • Pokazalo se da aluminijum uzrokuje disfunkciju mitohondrija i iscrpljivanje adenozin-trifosfata (ATP), što postavlja scenu za gotovo svaku hroničnu bolest. Aluminijumske soli mogu povećati nivoe glijalne aktivacije, inflamatornih citokina i proteina prekursora amiloida u mozgu
  • Nedavno istraživanje je pokazalo da raspored vakcina američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti — kada je prilagođen telesnoj težini — izlaže decu nivou aluminijuma koji je 15,9 puta veći od preporučenog „bezbednog“ nivoa

 

Godinama sam upozoravao da aluminijum predstavlja ozbiljnu neurotoksičnu opasnost koja je uključena u rastuće stope autizma i Alchajmerove bolesti (AD). Takođe sam upozorio da su vakcine značajan izvor takve izloženosti i da mogu biti jedna od najgorih, jer ubrizgavanjem aluminijum zaobilazi prirodne sisteme filtriranja i detoksikacije vašeg organizma.

Moji gornji komentari bili su jedan od razloga zašto je samozvani globalni arbitar lažnih vesti, NewsGuard, odbio da nam da „zeleni“ status kao sajt koji prati „osnovne standarde tačnosti i odgovornosti“. Drugim rečima, naše izveštavanje o opasnostima od aluminijuma smatrano je „lažnim vestima“.

Ne samo da su moji raniji izveštaji zasnovani na objavljenoj nauci, već sada imamo još jednu studiju,[1] objavljenu u Journal of Alzheimer’s Disease, koja snažno povezuje izlaganje aluminijumu sa AD. Kako je izvestio SciTech Daily:[2]

„Istraživači su otkrili značajne količine aluminijuma u ​​moždanom tkivu od donatora sa porodičnom AD. Studija je takođe otkrila visok stepen ko-lokacije sa beta-amiloid proteinom, što dovodi do ranog početka bolesti.

’Ovo je druga studija koja potvrđuje značajno visoku akumulaciju mozga kod porodične Alchajmerove bolesti, ali je prva koja pokazuje nedvosmislenu povezanost između lokacije aluminijuma i beta-amiloida u bolesti.

To pokazuje da su aluminijum i beta-amiloid intimno utkani u neuropatologiju’, objasnio je glavni istraživač dr Christopher Exley, Birchall Centre, Lennard-Jones Laboratories, Keele University, Staffordshire, UK. „

 

Asocijacija između aluminijuma i beta-amiloida

Da bi bolje razumeli vezu između izloženosti aluminijumu i generacije beta-amiloida, istraživači su pregledali moždano tkivo donatora kojima je dijagnostikovana porodična Alchajmerova bolest, a koji su takođe imali specifičnu mutaciju gena za koju se zna da povećava nivoe beta-amiloida, što dovodi do ranog i agresivnijeg početka bolesti.

Nivoi aluminijuma su upoređeni sa kontrolama bez dijagnoze neuroloških bolesti. Otkrili su upadljive razlike između ove dve grupe. Donori sa genetskom mutacijom imali su univerzalno visok sadržaj aluminijuma.

Dok su svi uzorci imali određeni nivo aluminijuma, 42% uzoraka od onih sa porodičnom Alchajmerovom bolešću imalo je „patološki značajne“ nivoe aluminijuma, a aluminijum je prvenstveno bio zajedno sa beta-amiloidnim plakovima. Kako prenosi SciTech Daily:[3]

„Rezultati snažno ukazuju na to da genetske predispozicije za koje se zna da povećavaju beta-amiloid u moždanom tkivu takođe predisponiraju pojedince da akumuliraju i zadrže aluminijum u moždanom tkivu …

’Moglo bi se zamisliti povećanje beta-amiloida u moždanom tkivu kao odgovor na visoke nivoe aluminijuma, ili da aluminijum podstiče akumulaciju beta-amiloida“, rekao je dr Exley.

U svakom slučaju, novo istraživanje potvrđuje moju odluku da u normalnom životnom veku ljudi ne bi bilo AD da nije bilo aluminijuma u ​​moždanom tkivu. Nema aluminijuma, nema AD.'“

 

Aluminijumska pomoćna sredstva nikada nisu testirana na bezbednost

Exley-ev zaključak zaslužuje da se ponovi: „Nema aluminijuma, nema AD. Bez aluminijuma, Alchajmerova bolest se ne razvija. To nisu lažne vesti. Ovo istraživanje pruža ubedljive dokaze za zabrinutost, što znači da bi bilo krajnje glupo pretvarati se da je ubrizgavanje odojčadi i male dece vakcinama koje sadrže aluminijum bezopasno.

Kao što je otkriveno u mom intervjuu iz 2015. sa dr Lusijom Tomljenović, predstavljenom u „Kako pomoćna sredstva za vakcinu utiču na vaš mozak“, kada je aluminijum prvi put odobren za upotrebu u vakcinama, pre nekih 95 godina, odobren je na osnovu njegove efikasnosti. Nikada nije testiran na sigurnost.

Čak je i ukupna dozvoljena granica zasnovana na podacima o efikasnosti, a ne na podacima o bezbednosti. Jednostavno su pretpostavili da je bezbedno. Kako je Tomljenović primetila u tom intervjuu:

„U dokumentu[4] iz 2002. godine američke agencije za hranu i lekove (FDA) … u kojem se raspravlja o proceni sastojaka vakcine … i testiranju posebno na životinjskim modelima … navodi se da rutinske studije toksičnosti kod životinja sa sastojcima vakcine nisu sprovedene sprovedeno jer se pretpostavljalo da su ovi sastojci bezbedni.

Kada sam ovo pročitao podigla mi se kosa na glavi [razmišljajući] ‘Znači, ovo je vaš neosporan dokaz sigurnosti?’ Ovi dokumenti nikada nisu dospeli u mejnstrim medije. To je samo laž koja se ponavlja iznova i iznova, da koristimo ove stvari više od devet decenija i da je dokazano da su bezbedne. Ne, PRETPOSTAVLJANO je bezbedno.“

 

Industrijska propaganda i političko mešanje

Propaganda odgovorna za skrivanje opasnosti od aluminijuma pomenuta je u preglednom članku iz 2014.[5] u časopisu Frontiers of Neurology. U njemu je Exley (koji je takođe bio koautor istaknute studije o Alchajmerovoj bolesti,  prethodno pomenute) napisao:[6]

„Industrija aluminijuma je stub kako razvijenog sveta tako i sveta u razvoju i bez obzira na tiraniju izloženosti ljudi aluminijumu, ne može se osporiti da bi restrikcije prošle bez značajnih posledica po preduzeća, privrede i vlade…

Postojali su i nastavljaju da postoje sistematski pokušaji industrije aluminijuma da potisne istraživanja o aluminijumu i zdravlju ljudi.

Dok su nezavisna istraživanja u ovoj oblasti sprečena, pitanja o toksičnosti za ljude ostaju bez odgovora. Nedostatak potrebnih istraživanja ne znači nedostatak biološkog efekta ili sigurnosti…

Ovde ću reći da je neizbežno i danas i u budućnosti da izloženost pojedinca aluminijumu utiče na njegovo zdravlje i da već doprinosi, ako ne i izaziva, hronične bolesti kao što je Alchajmerova bolest.“

Exley ističe da je jedan od najznačajnijih faktora koji podstiču samozadovoljstvo u vezi sa izloženošću aluminijumu insistiranje industrije aluminijuma da, pošto je svuda i nalazi se u gotovo svima,[7] mora biti bezopasan ako ne i suštinski – jednostavno nismo shvatili kakve još koristi ima za nas. Međutim, nijedna korisna uloga aluminijuma nikada nije razjašnjena, a njegovo prisustvo ni na koji način nije dokaz koristi.

 

Zašto toksičnost aluminijuma nije ispod radara

Exley takođe napominje da je aluminijum retko akutno toksičan, što doprinosi problemu samozadovoljstva. Problemi nastaju tek kada se dostigne određeni prag, a čak i tada, njegova uloga u bolesti se retko istražuje, ako se ikada istraživala.

Još jedan faktor koji pomaže da se sakrije uticaj aluminijuma u ​​bolesti je činjenica da on deluje na mnogo različitih puteva i deluje kao zamena za esencijalne minerale, tako da toksičnost aluminijuma nema jedno specifično obeležje.

„Potencijal aluminijuma da stupi u interakciju i da utiče na tolike biohemijske puteve znači da simptomi njegove toksičnosti mogu biti nedostatak ili suficit, agonistički ili protagonistički, i bilo koja kombinacija ovih i drugih događaja zasnovanih na fiziologiji“, piše Exley, dodajući: [8]

„Da bi aluminijum igrao značajnu ulogu u bilo kom događaju povezanom sa bolešću, mora da se postigne određeni stepen toksičnosti. U suštini, brzina isporuke Al3+(ak) do ciljanih liganda mora biti dovoljna da prevaziđe inherentnu robusnost sistema koji su napadnuti.

U postizanju ovog praga ili aluminijum mora da se akumulira tokom vremena u određenom odeljku ili bi eventualno davanje jedne doze aluminijuma moglo da postigne takav prag trenutno.

Ovo poslednje je verovatno neobičnije u svakodnevnom izlaganju ljudi aluminijumu, osim, ​​na primer, kada se aluminijum primenjuje kao pomoćno sredstvo u vakcinaciji i imunoterapiji protiv alergija.“

Važno je da aluminijum ima sposobnost da pređe krvno-moždanu barijeru, tako da se svaki aluminijum u krvi može transportovati u mozak. „Zaista, poznato je da aluminijum povećava propuštanje epitelnih i endotelnih barijera i na taj način može istovremeno povećati prolaz aluminijuma iz krvi u mozak“, piše Exley.[9]

 

Biološki efekti aluminijuma

Exley takođe ističe da aluminijum može oštetiti funkciju vašeg mozga:

  • Štetno utiče na funkciju i preživljavanje neurona
  • Potencira štetne redoks aktivnosti
  • Ometa intracelularne kalcijumove signalizacije čime sistematski iscrpljuje ćelijsku odbranu
  • Pojačava štetne efekata drugih teških metala
  • Utiče na ekspresiju gena

U dokumentu iz 2010.[10] takođe je istaknuto da soli aluminijuma „mogu povećati nivoe glijalne aktivacije, inflamatornih citokina i proteina prekursora amiloida u mozgu“ i da su „normalno starenje mozga i, u većoj meri, Alchajmerova bolest povezani sa povišenim bazalnim nivoima markera za upalu.“

Slično tome, rad iz 2018.[11] u časopisu Journal of Research in Medical Sciences navodi istraživanje koje pokazuje da aluminijum utiče na:

  • Aksonalni transport
  • Sintezu neurotransmitera
  • Sinaptički prenos
  • Fosforilaciju ili defosforilaciju proteina
  • Degradaciju proteina
  • Ekspresiju gena
  • Peroksidaciju
  • Inflamatorne reakcije

Kada je reč o promeni ekspresije gena, pokazalo se da aluminijum to radi na mnogo različitih načina i mehanizama, uključujući:[12]

  • Vezivanje za kompleks histon-DNK
  • Indukovanje konformacionih promena hromatina
  • Izazivanje topoloških promena DNK
  • Smanjenje ekspresije neurofilamenta
  • Smanjenje ekspresije tubulina
  • Promenu ekspresije neurofilamentnih gena
  • Promenu ekspresije amiloidnog prekursora proteina
  • Promenu ekspresije neuron-specifične enolaze
  • Smanjenje ekspresije receptora transferina
  • Promenu ekspresije RNK polimeraze I
  • Promenu ekspresije gena markera oksidativnog stresa kao što su SOD1 i glutation reduktaza
  • Promenu ekspresije beta-APP sekretaze

Važno je, kako je navedeno u Journal of Research in Medical Sciences, da se pokazalo da aluminijum „izaziva disfunkciju mitohondrija i iscrpljivanje adenozin-trifosfata (ATP)“[13] što postavlja osnovu za skoro svaku hroničnu bolest, a ne samo za neurodegenerativne bolesti.

 

Raspored vakcina preterano izlaže odojčad aluminijumu

U decembru 2019. godine, The Highwire je objavio[14] nalaze studije[15] objavljene u Journal of Trace Elements in Medicine and Biology, koja je otkrila da raspored vakcina u detinjstvu američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti — kada je prilagođen telesnoj težini — izlaže decu nivou aluminijuma što je 15,9 puta više od preporučenog „bezbednog“ nivoa.

Istraživači ističu da su prethodni napori da se proceni opterećenje aluminijumom koje stvaraju vakcine zasnovano na „stopama čišćenja celog organizma procenjenim na osnovu studije koja je uključivala jednog čoveka“.

Štaviše, koristili su rastvor aluminijum citrata koji se ne koristi u vakcinama, što može uticati na brzinu izlučivanja. Važno je da bebe takođe imaju nezrelu bubrežnu funkciju, što će inhibirati njihovu sposobnost filtriranja i izlučivanja toksina.

Druge studije[16] su koristile oralno unet aluminijum za procenu i odbranu bezbednosnih granica za aluminijum u vakcinama. Ovo je očigledno nerazumno poređenje, jer se samo 0,1% oralno unetog aluminijuma apsorbuje i postaje biodostupnim iz gastrointestinalnog trakta.[17,18]

U studiji Journal of Trace Elements in Medicine and Biology,[19] istraživači su koristili nekoliko različitih modela u pokušaju da procene očekivanu akutnu i dugoročnu akumulaciju aluminijuma u ​​celom telu kod dece prema jednom od tri moguća rasporeda vakcinacije:

  1. CDC-ov raspored vakcina za decu od 2019
  2. CDC-ov raspored vakcina je modifikovan tako da koristi niske doze aluminijuma DTaP i Hib vakcine bez aluminijuma
  3. „Plan pogodan za vakcinu“ dr Paula Thomasa,[20] koji preporučuje davanje samo jedne vakcine koja sadrži aluminijum po poseti (maksimalno dve) i odlaganje određenih vakcinacija

Standardni raspored CDC-a rezultirao je najvećim očekivanim opterećenjem aluminijuma u ​​svim pretpostavkama modela, dok je Thomasov raspored rezultirao najmanjim. Prema autorima:[21]

„Medicinski, čini se da je pravilna detoksikacija aluminijuma iz organa, ćelija i organizma od sve većeg značaja: aluminijum je pronađen u mozgu pacijenata sa Parkinsonovom bolešću, Alchajmerovom bolešću, epilepsijom i autizmom.

Sve je više dokaza da mnoštvo hroničnih bolesti nepoznatog uzroka koje je teško dijagnostikovati, kao što je PANDAS/PANS, sindrom hroničnog umora, može barem delimično biti posledica netolerancije na aluminijum u vakcini.

Jedinjenja aluminijuma se prirodno javljaju u životnoj sredini i u hrani, ali se vrlo malo unesenog aluminijuma apsorbuje kroz creva. Na ukupnu izloženost aluminijumu utiče količina aluminijuma u ​​pojedinačnim vakcinama i vreme ponovljenih vakcinacija u prve dve godine života.

Dorea i Marques su uporedili očekivane nivoe unosa aluminijuma u ​​organizam intravenskim i oralnim unosom i zaključili da bebe imaju veću izloženost aluminijumu usled vakcinacije nego iz hrane i vode.

Naši proračuni potvrđuju da za CDC raspored, bebe do šest meseci života dobijaju većinu svog metabolički dostupnog aluminijuma iz vakcina.

Treba očekivati da većina aluminijuma zadržanog u organizmu odojčadi potiče od vakcinacija u kombinaciji sa nivoima izloženosti od drugih izloženosti da bi se manifestovali zdravstveni rizici od ukupne izloženosti, što čini vreme i ukupan sadržaj aluminijuma u ​​različitim rasporedima vakcina važnim razmatranjem.“

 

Raspored vakcinacije CDC-a premašuje ograničenje aluminijuma za odrasle

Kao što je navedeno u studiji Journal of Trace Elements in Medicine and Biology,[22] „bezbednosna“ granica za aluminijum ne zavisi od težine. Maksimalno bezbedno ograničenje se zasniva na odrasloj osobi, a isto ograničenje se prenosi na bebe koje teže samo delić te težine.

Važno je da je ova studija otkrila da kada se više vakcina koje sadrže aluminijum daju zajedno, prema rasporedu CDC, ukupna doza aluminijuma na kraju premašuje čak i pretpostavljenu bezbednosnu granicu za odraslu osobu.

„Prilagođavanje granice bezbedne doze zasnovane na težini deteta u ovim uzrastima stoga dovodi do doza koje daleko premašuju procenjenu sigurnu granicu akutne toksičnosti“, upozoravaju autori,[23] dodajući da je „svim danima injekcije bezbedna granica za dete prekoračena za sva tri rasporeda; ovo ukazuje na akutnu toksičnost …

CDC raspored ima najveće kršenje, 15,9 puta veće od preporučenog bezbednog nivoa. Ovo se dešava sa 2 meseca, kada se istovremeno primenjuju četiri preporučene vakcinacije koje sadrže aluminijum.

Pored toga, modeliranje vremena čišćenja aluminijuma iz organizma pomoću Priestove jednačine procenjuje da će za ovaj raspored dete biti preko bezbednog nivoa aluminijuma u ​​organizmu  tokom 149 dana od rođenja do 7 meseci, što čini oko 70% dana u ovom razdoblje. Ovo ukazuje na hroničnu toksičnost…

Modifikovani raspored CDC-a pretpostavlja iste vakcinacije u isto vreme kao i raspored CDC-a, ali kao i plan prilagođen vakcinama, on pretpostavlja nižu dozu aluminijumske DTap vakcine, a takođe kombinuje ActHib (koji ne sadrži Al) sa niskim aluminijumskim DTap-om ili PVC13 tako da aluminijumski adjuvans u vakcini koja sadrži aluminijum (ACV) aktivira imuni odgovor za ActHib vakcinu.

Ovo smanjuje maksimalni nivo izloženosti na oko 60% prvobitnog CDC plana sa (sa 15,9 na 9,3) i pada u dane iznad procenjene bezbedne granice u prvih 7 meseci sa 70% dana na 26% iu prve 2 godine od 24 % dana do 8 %.

Plan prilagođen vakcinama preskače neke vakcinacije u prve dve godine (kao što je HepB) i izbegava davanje više od dve vakcinacije koje sadrže aluminijum zajedno.

VFP tako dalje ograničava maksimalnu izloženost na približno 25% prvobitnog CDC rasporeda (sa 15,9 na 4,2) i spušta dane iznad granice procene u prvih sedam meseci sa 70% dana na 5%, a u prve dve godine sa 24. % dana do 2 %.“

 

Aluminijum je dokazani neurotoksin

Opasnosti aluminijuma po zdravlje takođe su obrađene u naučnom pregledu iz 2017.[24] objavljenom u nemačkom časopisu Deutsches Arzteblatt International, koji takođe razmatra granične vrednosti povezane sa različitim vrstama izloženosti.

„Neurotoksični efekti aluminijuma kod ljudi i njegovi embriotoksični efekti na životinjskim modelima su dokazani“, navodi se u radu, dodajući da iako je akutna toksičnost unesenog aluminijuma niska, dugotrajno izlaganje i nakupljanje su povezani sa neurotoksičnim efektima, što dovodi do dezorijentacije, oštećenje pamćenja i demencija. Kao što je navedeno u ovom radu:[25]

„Pored izazivanja oksidativnog stresa i vezivanja za negativno naelektrisane membranske strukture u neuronima, aluminijum je u stanju da modifikuje signalne puteve kalcijuma u hipokampusu koji su ključni za plastičnost neurona, a samim tim i za pamćenje. Holinergički neuroni su posebno podložni neurotoksičnosti aluminijuma, koji utiče na sinteza neurotransmitera acetilholina“.

Aluminijum kao faktor rizika za neurološke poremećaje je takođe detaljno opisan u radu iz 2018.[26] u časopisu Journal of Research in Medical Sciences. Ovde autori ponovo primećuju da je „široko prihvaćeno da je (aluminijum) priznati neurotoksin, koji može izazvati neurodegeneraciju.“ Oni takođe ističu da aluminijum „utiče na više od 200 važnih bioloških reakcija i izaziva negativne efekte na centralni nervni sistem“.

 

Aluminijum otkriven u organima godinu dana nakon vakcinacije

Studija iz 2013.[27] bacila je važno svetlo na stipsu adjuvansa za vakcinu, „nanokristalno jedinjenje“ za koje se pokazalo da spontano formira „aglomerate veličine mikrona/submikrona“. Prema ovom radu:

„Stipsa se povremeno otkriva u ćelijama monocitne loze dugo posle imunizacije kod verovatno osetljivih osoba sa sistemskim/neurološkim manifestacijama ili autoimunim (upalnim) sindromom izazvanim adjuvansima (ASIA) …

Intramuskularna injekcija vakcine koja sadrži stipsu je bila povezana sa pojavom naslaga aluminijuma u ​​udaljenim organima, kao što su slezina i mozak, gde su još otkriveni godinu dana posle injekcije…

Čestice su linearno akumulirane u mozgu do šestomesečne krajnje tačke; prvo su pronađeni u perivaskularnim CD11b+ ćelijama, a zatim u mikrogliji i drugim nervnim ćelijama… Cerebralna translokacija nije primećena nakon direktne intravenske injekcije, ali je značajno povećana kod miševa sa hronično izmenjenom krvno-moždanom barijerom…

Neprekidno rastuće doze ovog slabo biorazgradivog adjuvansa u populaciji mogu postati podmuklo nesigurne, posebno u slučaju prekomerne imunizacije ili nezrele/promenjene krvno-moždane barijere ili visoke konstitutivne proizvodnje CCL-2.“

Jasno je da Alchajmerova bolest i autizam nisu uzrokovani jednim faktorom. Vaša ishrana i način života igraju značajnu ulogu, kao i druga izloženost toksičnosti. Ipak, čini se da je aluminijum značajan problem koji se ne može zanemariti, posebno kada su u pitanju vakcine. Možemo li zaista opravdati punjenje odojčadi aluminijumom u dozama koje su toksične čak i za odrasle?

Da biste saznali više o faktorima koji povećavaju rizik od Alchajmerove bolesti i preporučenim strategijama prevencije, pogledajte „Kako višak gvožđa povećava rizik za Alchajmerovu bolest“, „Trans masti povezane sa povećanim rizikom za Alchajmerovu bolest“ i „Faktori načina života povezani sa Alchajmerovom bolešću“.

 

Izvori i reference

1 Journal of Alzheimer’s Disease January 13, 2020 [Epub ahead of print]

2, 3 SciTechDaily.com January 21, 2020

4 Workshop on Non-Clinical Safety Evaluation of Preventive Vaccines: Recent Advances and Regulatory Considerations, December 2, 2002 (PDF), Page 4

5, 6, 8, 9 Frontiers of Neurology October 27, 2014

7 Deutsches Ärzteblatt International 2017 Sep; 114(39): 653–659, Conclusion

10 Neurotoxicology. 2010 Sep;31(5):575-81

11, 12, 13 Journal of Research in Medical Sciences 2018; 23: 51, Introduction

14 The Highwire December 22, 2019

15, 19 Journal of Trace Elements in Medicine and Biology March 2020; 58: 126444

16 Vaccine 2011 Nov 28;29(51):9538-43

17 EFSA Journal. 2008:1–34

18 Deutsches Ärzteblatt International 2017 Sep; 114(39): 653–659, Environmental, Occupational and Treatment-Related Exposure

20 Dr. Paul Approved Vaccine Plan (PDF)

21, 22 Journal of Trace Elements in Medicine and Biology March 2020; 58: 126444, Introduction

23 Journal of Trace Elements in Medicine and Biology March 2020; 58: 126444, Methods

24 Deutsches Ärzteblatt International 2017 Sep; 114(39): 653–659

25 Deutsches Ärzteblatt International 2017 Sep; 114(39): 653–659, Neurotoxicity of Aluminum

26 Journal of Research in Medical Sciences 2018; 23: 51

27 BMC Med. 2013 Apr 4;11:99

 

Autor Dr. Joseph Mercola

Preuzeto i prevedeno sa: https://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2023/01/23/aluminum-and-brain-damage.aspx?ui=dc0d65e94d1d0b8a29a4077dd4c04b19171869646e29b444fae0296a7768aad6&sd=20221121&cid_source=dnl&cid_medium=email&cid_content=art3ReadMore&cid=20230123&cid=DM1327448&bid=1701450216

 

Za podršku organizmu u detoksikaciji aluminijuma, ali i drugih teškim metala (olova, žive, barijuma, …), pesticida, florida, … pogledajte sledeći sasvim prirodni prozvod visoke bioraspoloživosti:

 

Za dodatne informacije o ovim i drugim proizvodima kontaktirajte nas na:

📞 +381 60 4530454

sasvimprirodno.net@gmail.com